Pročitajte današnji članak o našoj direktorici u Jutarnjem listu
RAZGOVARALI SMO SA ZAGREPČANKOM KOJA HRVATE UPISUJE NA HARVARD ‘Nisam se rodila sa srebrnom žlicom, ali sve se može kad se hoće, ja sam živi dokaz’
Autor: Petra Plivelić / Objavljeno 20.05.2019. u Jutarnjem listu
Studirati na Harvardu, Yaleu, Princetonu ili pak Oxfordu ili Cambridgeu u Ujedinjenom Kraljevstvu za Hrvate je donedavno bio samo san. Jednak odlasku na Mjesec ili Mars. Kroz godine znao se pojaviti koji “izvanzemaljac” o kojem bi se mediji raspisali jer je upao na neko od tih velikih sveučilišta.
No i dalje je bilo jasno da je studiranje u inozemstvu rezervirano “za štrebersku djecu bogataša”. Godinama se nitko nije ni pokušavao prijaviti, a onda se posljednjih godina dogodio preokret. Hrvati su shvatili da su im vrata stranih sveučilišta otvorena.
Puno je zavrzlama i caka oko prijava, a sve ih zna Mirela Mrvelj Polgar, žena koja upisuje Hrvate na prestižna sveučilišta diljem svijeta.
Ova 40-godišnja Zagrepčanka sama ima čak tri diplome s Harvarda: Senior Manager in Government Program, Edward S. Mason Program in Public Policy and Management te Master in Public Administration.
Financiranje
– Moj prvi odlazak na Harvard bio je na ljetni program na kojem je godinu kasnije bila i naša predsjednica. Ja sam tamo otišla slučajno. Bila sam na kavi s poznanikom koji je spomenuo kako se upravo vratio s Harvarda. Mojim pitanjima nije bilo kraja. Tog dana sam odlučila da ću se prijaviti i dati sve od sebe. Godinu dana kasnije, pakirala sam se za put na Harvard i danas s ponosom mogu reći da sam jedna od rijetkih u Hrvatskoj s diplomom najboljeg sveučilišta na svijetu. I ne, nije mi prosjek ocjena bio 5,0 i ne, nisam se rodila sa srebrnom žlicom u ustima. Ja sam živi dokaz da se sve može kad se hoće – počinje priču Mirela Mrvelj Polgar. Najveći problem je uvijek financiranje, no ako se dobro raspitaš, shvatiš da postoji niz stipendija, objašnjava.
– Tada sam bila jedina iz Hrvatske na Harvardu. Zašto? Dobila sam stipendiju koja je pokrivala troškove studija, puta i boravka, ali su još dvije takve za studente iz Hrvatske te godine ostale neiskorištene. No nije bio problem u novcu, nego se nitko drugi nije ni interesirao. Naši studenti nisu niti glupi niti neobrazovani. Međutim, hrvatski i europski obrazovni sustav općenito znatno se razlikuju od američkog. Uz motivaciju, potrebna je temeljita priprema. To studentima ovdje nije bilo dostupno pa, kada sam se vratila s Harvarda, odlučila sam iskoristiti znanje, iskustvo i kontakte te osnovati centar za sveobuhvatnu pripremu studenata za upis upravo na najbolja sveučilišta u svijetu. Tako je nastala Zona znanja – objašnjava, iako to nije bio njen prvi plan.
Naime, prije odlaska na Harvard Mirela je u Zagrebu već završila fakultet i magistrirala, a šest mjeseci nakon diplome zaposlila se u Agenciji za promicanje izvoza i ulaganja pri Ministarstvu gospodarstva. Imala je siguran posao i bila je u tome uspješna. Ipak, odlučila se za Harvard, kako bi znanje mogla poslije primijeniti u državnoj službi.
– No vratila sam se u Hrvatsku ono ljeto kada je Sanader dao ostavku i svugdje je vladao kaos. Ja nisam htjela biti dio politike – dodaje Mrvelj Polgar koja se tada okrenula osnivanju Zone znanja.
Promjena trenda
Otkad je 2010. pokrenula centar, svake godine broj polaznika raste i posljednjih godina ih je oko 200 na godinu. Nedavno je sretnu vijest uz podršku Mirele Mrvelj Polgar dočekala Eva Goluža, naša uspješna slabovidna alpska skijašica i stjegonoša na prošlogodišnjim Zimskim paraolimpijskim igrama u Pjongčangu, koja je ujedno i kći donedavnog predsjednika Hrvatske liječničke komore Trpimira Goluže. Eva, koja se uspjela upisati na Harvard unatoč velikom broju od čak 43.330 prijava, ove jeseni kreće na Harvard. S njom u generaciji je i Katarina Kitarović, kći hrvatske predsjednice i učenica zagrebačke XV. gimnazije koja niže uspjehe na međunarodnim natjecanjima u umjetničkom klizanju te slovi za jednu od naših najtalentiranijih umjetnica na ledu, a za Harvard se, kaže Mrvelj Polgar, pripremala u vlastitom angažmanu.
Podsjetimo, i predsjednica Kolinda se dobivši stipendiju Lukšić usavršila u području upravljanja u visokim strukturama vlasti na Kennedy School of Government Sveučilišta Harvard 2009. godine.
No, Mrvelj Polgar ističe da iako su u fokusu javnosti često djeca iz imućnih obitelji, studiranje u inozemstvu nije rezervirano samo za njih.
– Kada sam se prije 10 godina vratila iz SAD-a mladi nisu ni razmišljali o studiranju u inozemstvu, no sada vidimo promjenu trenda. Mnogo je pridonio i internet koji je donio informacije o studiranju u inozemstvu čak i onima koji si to nikada ne bi mogli priuštiti, a bistri su i imaju velikog potencijala. Na takve slučajeve sam posebno osjetljiva i istina je da većina učenika koji dođu k nama treba stipendiju, pa mi i tu pomažemo.
Američka sveučilišta imaju svoje stipendije, pa najčešće studente i prijavljujemo za ta mjesta, a dobivanje stipendije je olakšano ako učenici imaju bilo kakva sportska postignuća, to se u SAD-u iznimno cijeni, dok je Europa drugačija, više se cijene ocjene i tu treba biti besprijekoran. No, i Hrvatska ima niz stipendija u ponudi pa prijavljujemo kandidate za sve što možemo jer malo kome roditelji mogu platiti godišnju školarinu u UK-u u iznosu oko 9,5 tisuća funti ili pak od 80 tisuća dolara u SAD-u – ističe Mirela Mrvelj Polgar.
Prijamni odbor
Legitimnost njezinu radu, osim tri diplome s Harvarda, daje i činjenica što je na tom prestižnom Ivy League sveučilištu prošla edukaciju i trening za Prijamni odbor gdje je svojevremeno i radila. Naučila je kako se prijave evaluiraju i što se u tim prijavama točno traži. Svake godine poslovno posjećuje Harvard kako bi ažurirala svoje znanje, a na drugim inozemnim sveučilištima, pak, ima kontakte i ljude koji joj savjetodavno pomažu u poslu.
Trenutačno su hit zemlje za studiranje SAD, Velika Britanija i treće mjesto dijele Nizozemska i Danska, a potom Austrija i Italija. Na početku, kada je krenula s poslom, isključivo se ciljalo na SAD.
Hit zemlje
U sklopu svog centra u kojem se ciljano radi na uspjehu svakog učenika kroz savjetovanje i usmjeravanje, pripreme za testove, rad sa stručnim mentorima, materijalima krojenima pojedinačno za svakog studenta, simulaciju testova i intervjua te mjerenje znanja, Mirela Mrvelj Polgar garantira upis na fakultet u inozemstvu.
– Statistike pokazuju da su naši učenici upisani u četiri od pet fakulteta na koje se prijavljuju. Ne mogu jamčiti za točno određeni fakultet, jer svake je godine fluktuacija prijava drugačija, no mogu garantirati da ćete negdje svakako biti upisani. Naravno, ako se i druga strana drži dogovora. Naša suradnja završava kada učenik ode na studij, a najčešće počinje već savjetovanjem i usmjeravanjem za određeni fakultet u prvom razredu srednje, iako nije neobično da već krajem osnovne škole roditelji dođu s učenikom na savjetovanje.
Cijene se u Zoni znanja kreću već od 590 kn za grupni modul do mentorskog paketa koji stoji 13.500 kn – ističe Zagrepčanka, i sama majka dvoje djece koja je također vlasnica agencije za dadilje i jedne konzultantske tvrtke. Kao jedna od samo 20-ak ljudi s diplomom s Harvarda u Hrvatskoj, Mirela je potpredsjednica lokalnog Harvard kluba čiji se članovi nalaze jednom mjesečno, a potpora su i mladim studentima koji se odluče studirati vani.
– Vjerujte mi, samo su prvi mjesec svi u šoku, no već oko Božića, kada dođu kući za praznike, oduševljeni su i puni dojmova – smije se Mirela koja, priznaje, obožava putovati, ali jedino mjesto gdje je baš živjela, osim Zagreba, je Boston-Cambridge područje za vrijeme studija na Harvardu i bilo joj je to, kaže, najbolje vrijeme u životu. Iskustvo koje bi svakom poželjela.
Kako na studij u UK?
Ono što je Ivy League u Americi, to je Russel Group u Velikoj Britaniji. Dakle, ako netko želi na Oxford ili Cambridge, zna se, mora imati sve petice. Prilika za one koji baš nemaju sve sjajne ocjene su oni smjerovi za koje su potrebna dodatna testiranja, kao što su primjerice medicina ili arhitektura.
Obavezan je engleski jezik koji mora položiti tko god nije živio, išao u školu ili studirao tamo gdje se govori engleski jezik. K tome, gledaju se ocjene dosadašnjeg školovanja, a treba predati jednu preporuku i motivacijsko pismo.
U britanskom sustavu može se prijaviti samo pet studija, a ispiti se polažu u British Councilu. Prijavnice se potom u Ujedinjeno Kraljevstvo online putem šalju 15. listopada.
Kako na studij u SAD?
SAD je pak sasvim drugačija priča od Europe. Akademski dio, ocjene iz školovanja i položeni testovi nose samo 30 posto cijele prijave, a ukupno je pet testova koji se dodatno polažu. Jedan je jezični, potom SAT Reasoning, to je njihova verzija državne mature koja traje četiri sata i iznimno je naporan, a slijede testovi iz tri predmeta po odabiru.
Kad se riješe testovi, nastupa pisanje silne količine eseja, otprilike 10-ak većih ili 20-ak kraćih. Traži se i šest preporuka od profesora i ljudi koji učenike znaju iz različitih segmenata interesa.
Testovi se polažu u Američkoj međunarodnoj školi koja je testni centar, a prijave se pak rade online, direktno u sustavu. Rezultati stižu 31. ožujka i tada svi čekaju pred kompjutorima.
U međuvremenu, ovisno o razini studija, obavlja se i serija intervjua, koji se mogu obaviti i videopozivom.
