Dorja Bosak – Od Zone znanja do prestižnog Abertay Sveučilišta u Škotskoj


Razgovarali smo s Dorjom, našom bivšom polaznicom o tome kako je došla na ideju studija u inozemstvu, što su bili njeni najveći strahovi, a što želje i kako je uspjela u svojoj namjeri da postane studentica prestižnog Abertay Sveučilišta u Škotskoj.

1 SLIKA

ZZ: Reci nam tko je Dorja Bosak u nekoliko rečenica?

DB: Ja sam Dorja Bosak. (Smijeh) Imam 20 godina i rođena sam u Zagrebu. Volim životinje, ovisna sam o putovanjima, jezicima, plesu i fotografiji. Srednju sam školu završila u VI. Gimnaziji, a treći razred u Americi. Od kad sam se vratila s razmjene učenika, znala sam da ću otići van na studij. Hrvatska mi je postala premala, a godina dana na Floridi mi je pokazala da ima još toliko toga za istražiti i iskusiti izvan granica Lijepe naše. Drugačiji stil života, mentalitet, kultura i jezik glavni su uzrok moje ovisnosti o putovanjima i svoj sam san ostvarila. Već treći put živim u inozemstvu i ne mislim još stati. Na postdiplomski studij ciljam u Njemačku!

ZZ: Studentica si psihologije u Škotskoj? Kako izgleda studij? Koliko se razlikuje od studija u Hrvatskoj?

DB: Tako je, studiram psihologiju na Abertay University u Škotskoj, točnije u Dundeeju, gradu blizu Edinburgha. Moj fakultet je relativno nov i ima nešto više od 4.200 studenata, što je malo ako u obzir uzmemo ostale veće fakultete, poput University of Edinburgh ili Dundee, koji broje oko 15.000 studenata. Meni je upravo to veliki plus jer imam osjećaj da je radna atmosfera bolja i kvalitetnija, te se profesori mogu posvetiti svakom studentu pojedinačno. Na godini nas je oko 400. Faks je u centru grada tako da svugdje idem pješice, a i busevi su na raspolaganju za dalje relacije.

Škotski je sistem malo drugačiji od Hrvatskog što se tiče predavanja. Postoje tri vrste: predavanja, tutorijali i praktični rad. Predavanja su neobavezna i na njima obrađujete gradivo. Tutorijali i praktični laboratoriji/rad su obavezni. Podijeljeni ste u manje grupe, obično oko 15-ak studenata, gdje primjenjujete znanje s predavanja. Obično trebate biti spremni prije tutorijala ili prakse.

ZZ: Kako je organiziran sustav visokog obrazovanja u Škotskoj?

DB: Njihov obrazovni sistem sastoji se od 4+1 godinu, a kod nas je po Bolonjskom procesu uglavnom 3+2. To je jedna od najočitijih razlika. Prva godina je uvodna godina, gdje se svim studentima daje velika sloboda izbora predmeta uz glavni predmet (the core subject) koji je u mom slučaju, psihologija. Time se osigurava podloga za daljnju specijalizaciju u narednim godinama. Na 2. godini ću imati predmete vezane uglavnom za psihologiju uz par izbornih predmeta. Super je stvar što takav princip rada daje vremena i prostora za studentski život i izvan predavaonica, sport, društvo, čak i posao. Čini mi se kao savršen omjer obrazovanja uz aktivan život i izvan fakulteta, što našem sustavu manjka.

2 SLIKA

ZZ: Studentski život u inozemstvu podrazumijeva život bez roditelja. Živiš li u stanu s cimericama ili u studentskom domu?

DB: Trenutno živim u studentskom domu blizu fakulteta. Na faks idem pješice jer živim na kampusu, 2 minute od glavne zgrade. Kad sam saznala da sam primljena na fakultet, što je bilo relativno kasno, u kolovozu, više nisam imala vremena tražiti stan, pa sam se odlučila za dom. Uz aplikaciju, fakultet mi je ponudio smještaj u njihovim domovima. Živim s još 8 ljudi koji su iz svih dijelova Europe. Dijelimo kuhinju i tri kupaone na katu, a najveći se ratovi vode oko mjesta u frižideru! Svi se slažemo i dosta smo se povezali, što je velika prednost domova – imaš priliku upoznati ljude sa smjera/fakulteta koji su više-manje u istoj situaciji kao i ti, pa se ne osjećaš usamljeno, pogotovo u početku. Drugu godinu se s par ljudi s faksa selim u stan koji je jeftiniji od trenutnog smještaja.

ZZ: Što bi izdvojila kao najbolje vezano uz studij u Škotskoj?

DB: Najbolje stvari na faksu su definitivno sloboda, pristupačnost profesora i cjelokupna organizacija. Na prvoj godini mi je dana potpuna sloboda uz jako puno slobodnog vremena, što je recimo u Hrvatskoj, gotovo nepostojeće. Tako imamo vremena prilagoditi se, uključiti u volontiranje, projekte, imati vremena za izlaske, sport i ostalo. Još jedan element koji me iznenadio je što imamo jako puno prakse od samog početka studija, tako da kad diplomiramo, već imamo iskustvo iza sebe. Super je što to nije samo striktno učenje teorije iz knjiga, bez ikakve primjene. Predavači i cijeli tim je uvijek na raspolaganju, a ako postoje ikakva pitanja, odgovor na mail se dobije isti dan, u roku od par sati. Čak i ako ima nešto što ne razumiješ, profesor će se čak i naći s tobom van radnog vremena da ti pomogne. Jedina zamjerka (ili različitost) koja mi se nije svidjela je to što sam imala toliko slobodnog vremena, jer sam očekivala nešto potpuno drugačije. Mislila sam da ću jako puno učiti i biti zauzeta non-stop, te nisam znala što bi sa svim tim vremenom. Na drugoj godini postaje teže i više specifično, pa se polako pripremam i na to. Ali sve je u organizaciji vremena!

ZZ: Što te najviše brinulo dok si se pripremala za studij?

DB: Mislim da mi je najveća briga bila to hoću li biti primljena ili ne, kao i većini nas koji se odluče za studij u inozemstvu. Uvijek je tu ta nesigurnost i misao da nismo dovoljno dobri, ali kad sada gledam, vidim da sam se uzalud brinula. Tu je ključnu ulogu odigrala Zona znanja. Kad ti netko garantira upis, lakše se diše. Trebalo je predati mnogo dokumentacije, ispuniti tisuću dokumenata, napisati eseje na razne teme koje su fakulteti tražili, i za sve to se pobrinula Zona znanja. Simulacija intervjua, koje mi je Zona organizirala, također je važan dio procesa. Dobar je osjećaj kad si pripremljen i znaš što te čeka.
Prijavila sam se na sveukupno 5 sveučilišta, a dobila ponude za upis od njih 4. Sam izbor bio je slatka muka.

ZZ: Što je najvažnije u procesu prijave?

DB: Prvi korak je online registracija preko UCAS-a i ispunjavanje aplikacije. Zatim – najteže, pisanje motivacijskog pisma i životopisa. Bez Zone ne bi bilo moguće taj dio napraviti dovoljno dobro. Razgovarali su, kako sa mnom, tako i s mojoj mamom, koja im je dala drugačiju perspektivu o meni što je bilo potrebno za formiranje temelja za pisanje savršenog motivacijskog pisma. Važno je napomenuti da je motivacijsko pismo jedno od najbitnijih elemenata cijele prijave (čak ne ni ocjene, kao što mnogi misle) jer na temelju tog pisma fakulteti biraju svoje buduće studente. To je ujedno bila i jedna od najtežih stvari. Treba se predstaviti u dobrom svjetlu, reći zašto mislim da sam pravi kandidat za njih i spomenuti sve što nije spomenuto u životopisu. I zato je pomoć profesionalaca neophodna, jer je potrebno izdvojiti se iz mase, istaknuti se kao jedan od tisuću, a sama nisam znala kako bi počela. Zatim, prijevodi ocjena iz srednje škole i mature na engleski jezik, te na kraju i IELTS certifikat. Svi se ti dokumenti prilažu uz online aplikaciju.

ZZ: Kakvu je ulogu u svemu odigrala Zona znanja?

DB: Za Zonu sam saznala preko interneta. Prvenstveno mi je trebala pomoć oko pronalaska pravog fakulteta, i mislim da bi bez Mirele i cjelokupnog tima bila potpuno izgubljena! U Zoni Znanja sam polagala probnu Američku maturu (SAT testove), probni TOEFL i IELTS, a doma sam učila sama za prave ispite. Bilo mi je možda lakše nego drugima jer sam treći razred srednje završila u Americi. No, ipak mislim da je bolja ideja da se pripremate s profesorima jer ispiti nisu baš lagani, pogotovo ako nemate iskustvo obrazovanja na stranom jeziku. Jedini ispit koji sam na kraju polagala bio je test engleskog jezika, IELTS. Sveukupni rezultat bio je 7,5 of mogućih 9, što je omogućilo moj upis.

ZZ: Kako je točno izgledao cijeli proces?

DB: Tim Zone znanja je napravio dugačku listu fakulteta koji dolaze u obzir, temeljenu na mojim ocjenama iz srednje škole, prvom motivacijskom pismu i predmetu kojeg sam željela studirati. U UK se moguće prijaviti na maksimalno 5 fakulteta preko UCAS-a, nešto poput našeg „postani student“ portala. Ja sam prijave poslala na 4 škotska i jedan engleski fakultet; Queen Mary University of London, University of Stirling, Dundee University, University of Glasgow i University of Strathclyde. Nakon sve riješene dokumentacije, preostaje samo čekati odgovor od svakog sveučilišta pojedinačno. I to je najgori dio cijelog procesa, konstantno iščekivanje. Ali obzirom da kroz proces mentorstva gdje Zona znanja nudi garanciju upisa, ipak je bilo lakše. Bitno je napomenuti da ako ste primljeni, fakultet će vam ponuditi jednu od dvije vrste ponuda, „conditional offer“ ili „unconditional offer“. Conditional offer je uvjetno mjesto, i sve ovisi o rezultatima završnih ispita, odnosno mature. Ja sam dobila uvjetno mjesto na University of Glasgow, a uvjet je bio da iz psihologije na maturi dobijem 5, a sveukupni prosjek je morao biti 4,5. Unconditional offer je direktan upis, bez ikakvih uvjeta ocjena. QMUL mi je ponudio direktan upis, ali odbila sam ponudu i odlučila otići u Škotsku. No međutim, stvari su se promijenile, nisam zadovoljila uvjete za Glasgow zbog rezultata na našoj maturi, te sam automatski išla kroz proces „Clearing“. On se otvara na početku ljeta i tu su vidljivi svi fakulteti na kojima su se otvorila nova mjesta. Tako sam odabrala Abertay u Dundeeju i prihvatili su me. Iskreno, jako sam zadovoljna i znam da sam donijela pravu odluku!

ZZ: Na što je još važno obratiti pažnju kod prijave?

DB: Nakon prijave, Zona me počela spremati za moguće intervjue u budućnosti. Isprva, bila sam malo nervozna, pogotovo zato jer sam čula da će ih se snimati. No, ubrzo sam shvatila poantu. Iz analize samog sebe najbolje možeš uočiti i ispraviti vlastite greške. Govor tijela, kontakt očima, razgovjetno odgovaranje na pitanja i slično, pripremili su me za sve moguće scenarije i pitanja koja bi se mogla pojaviti, tako da pravi intervju nije poput bacanja u kavez lavovima.

ZZ: Koliko je težak IELTS ispit i kako je bilo polagati ga?

DB: IELTS sam polagala u Grazu, jer kod nas u British Councilu nije bilo mjesta. Ispit traje oko 3 sata i sastoji se od 4 dijela; slušanje, čitanje, esej i konverzacija. Svaki dio se zasebno ocjenjuje i na kraju se dobije certifikat o položenom ispitu engleskog jezika s rezultatima iz svakog segmenta. Osobno, ispit mi nije bio pretežak jer sam bila sigurna u svoje znanje engleskog i nisam se brinula previše. No, opet napominjem, dio srednje škole provela sam u Americi i to je svakako doprinijelo mom znanju jezika.

ZZ: Smatraš li da je moguće sam spremiti potrebne ispite?

DB: Mislim da bi svi koji nisu sigurni u engleski, što čujem dosta od prijatelja, trebali uzeti vođene pripreme. Profesori su tu da pomognu i usmjere na pravi put. Jezici nisu lagani, pogotovo studij na drugom jeziku i tu se stvara nesigurnost, zato je super što postoje ljudi koji u tome mogu i pomoći. Zona znanja je definitivno pravi izbor! Samo treba početi na vrijeme i spremiti se za učenje i rad.

3 SLIKA

ZZ: Koliko je skupo studirati u Škotskoj? Koliko iznosi školarina?

DB: Troškove života financiram sama (uz pomoć roditelja, naravno). Sad kad imam radnu dozvolu naći ću i studentski posao, napokon! Školarina je plaćena od strane SAAS-a (Škotske vlade) koja financira školovanje svim studentima iz UK i EU. Tu još postoje i razni studentski krediti i zajmovi te stipendije koje mogu pomoći oko troškova. Iskreno, nije jeftino, pogotovo u usporedbi s našim standardima. Ali, uvjeravam vas da se ne treba previše brinuti, jer pošto je standard viši i plaće su više. Minimalna studentska satnica je 5,5 funti, a većina studenata ima posao, što je i više nego dovoljno za samostalno financiranje. Što se tiče cijena hrane, više-manje su jednake Hrvatskoj, ali su zato najmovi i sve ostale cijene osjetno više. U Škotskoj većina studenata radi, pa stvarno nije problem financirati se sam. Uz to, puno mjesta daje popuste čim imate studentsku iskaznicu! Svakako se treba pripremiti i na neplanirane troškove, poput odlazaka na izlet ili na neki party u zadnji tren, ha ha!

ZZ: Imaš li kakav savjet za sve koji žele studirati u inozemstvu?

DB: Jedini savjet koji imam je da tko god ima priliku treba ju zgrabiti! Definitivno neće zažaliti ni u jednom trenutku, bar ja nisam. Studij u inozemstvu je jedinstvena prilika koju malo tko dobije. Da sam ponovo u situaciji oko biranja mjesta studiranja, opet bih bez razmišljanja otišla van.

ZZ: Recept za uspjeh by Dorja Bosak?

DB: Nema nikakvog čarobnog recepta za uspjeh. Jedino što je uistinu bitno je biti uporan i imati dovoljno hrabrosti za napraviti taj korak naprijed. Odlazak van ne samo da mi je proširio horizonte nego me i definirao kao osobu. Najljepši je osjećaj pogledati nazad i vidjeti koliko si daleko dogurao, biti ponosan na sebe i sjetiti se da je sve je krenulo od tog prvog koraka.