Intervju: Odlazak na Vrije Universiteit Amsterdam


Naša Ivana Leona Kalfić je upisala studij psihologije na Vrije Universiteit Amsterdam. Razgovarali smo s njom dan prije odlaska u Amsterdam i donosimo vam njenu priču.

ZZ: Možeš li nam za početak reći nešto o sebi?
Ivana Leona: Pa završila sam srednju školu još prošle godine i ovu godinu sam odlučila pauzirati. Inače sam u srednjoj bila jako dobra učenica, jedna od najboljih i išla sam u privatnu umjetničku gimnaziju tako da su me veselili ti posebni predmeti i radionice koje smo imali što se tiče umjetnosti. No htjela sam umjetnost sačuvati za hobi.

ZZ: Kako si došla na ideju da želiš studirati u inozemstvu? Kako si odlučila što studirati?
Ivana Leona: U 3. razredu kad sam dobila psihologiju sam odlučila da je želim studirati. Kako imam puno prijatelja koji su otišli vani njih sam isto posjećivala i tako sam odlučila da bih htjela studirati vani. Volim okruženja internacionalnih ljudi, upoznavati ih, kako oni vide svijet…uvijek sam se divila kako su hrabri otići od doma, od obitelji. I tako sam našla ovaj fakultet u Nizozemskoj, pošto oni imaju dosta jake fakultete što se tiče psihologije, dosta laboratorija čime potiču tu znanost….zbog toga sam to odabrala i onda sam poslala sve dokumente, izabrala sam pisati IELTS.

ZZ: Zašto si odabrala Zonu znanja za partnera u tvojim pripremama za studij u inozemstvu?
Ivana Leona: Došla sam do vas preko interneta, ali sam znala i otprije za Zonu znanja….mislim to mi prvo pada na pamet i ovako i onako zbog toga što ste poznati i bilo mi je blizu, tako da sam odlučila ići kod vas na pripreme.

ZZ: Kako su tekle pripreme za IELTS?
Ivana Leona: Jako mi se svidjela profesorica s kojom sam radila, izvorni govornik, bila je jako simpatična, moglo se s njom popričati i o stvarima nevezanim za zadatke što je bilo isto edukativno i zabavno. Pomogli su mi je definitivno i ovi probni testovi koji se pišu na početku i kasnije na kraju priprema. Daju samopouzdanje i super su za vježbu, a odmah znam i koliko mogu dobiti na službenom ispitu.

ZZ: Kako ti je bilo polagati službeni ispit?
Ivana Leona: Pa imala sam tremu, naročito oko speakinga jer ne znaš koje pitanje ćeš dobiti. Ono, ne susrećem se svaki dan s engleskim jezikom, ne pričam svaki dan iako dosta često pričam. Kad god imam neku priliku upoznati nekog, volim pričati na engleskom. S ostalim dijelovima sam bila dosta zadovoljna, nisam imala toliku tremu jer sam stvarno puno zadataka kod vas riješila.

ZZ: Kada krećeš, koja su tvoja očekivanja od fakulteta?
Ivana Leona: Evo baš sutra ujutro idem, selim se i onda imam tjedan dana slobodno i onda mi počinje introduction week, upoznavanje faksa, mjesta za učenje u Amsterdamu, ljudi s godine, nekakve aktivnosti i tako. Svi su mi rekli da je to najzabavniji dio fakulteta, a predavanja počinju 03.09. Jako sam uzbuđena, očekivanja su mi velika, idem s namjerom da dam sve od sebe i spremna sam jer sam to htjela još i prošle godine, ali sam mislila da sam još premlada…bilo me strah. Tako da sam sad baš skroz spremna i jedva čekam upoznati nove ljude.

ZZ: Imaš li kakav savjet za sve koji žele studirati u inozemstvu?
Ivana Leona: Što bi im rekla? Pa, više ću znati kad odem tamo, ali mislim da je to predivna prilika…mislim da definitivno trebaju otići pa makar na semestar…možda i ovako kao ja na par godina zato što…sigurno je drugačije. Drugačije je i kad se ode na putovanje na tjedan dana. Nisam čula nikoga kome to nije bilo jedno predivno iskustvo tako da vjerujem da je definitivno vrijedno svakog truda.

ZZ: Hvala ti na vremenu, sretan put sutra i sretno u Amsterdamu!
Ivana Leona: Hvala vam puno!

Intervju: Odlazak na Bocconi


Naša Patricia Majdandžić je upisala International Economics and Management na prestižnom talijanskom sveučilištu Bocconi. Razgovarali smo s njom prije odlaska u Milano i donosimo vam njenu priču.

ZZ: Možeš li nam reći nešto o sebi?
Patricia: Volim glazbu, volim čitati, kad treba učiti nekad sam kampanjac, a kad znam da je vrijeme da se skoncentriram onda nije problem sjesti i dosta onda budem organizirana i na vrijeme stignem sve.

ZZ: Kada i kako si došla na ideju da želiš studirati u inozemstvu?
Patricia: Pa dosta davno zapravo, negdje u 2. osnovne… iskreno ne znam ni sama kako sam došla na tu ideju, ali čitala bi onako…u knjigama kad bi se spomenuo neki fakultet u inozemstvu, to mi je bilo zanimljivo. Onda kasnije što sam bila starija, sam počela istraživati i shvatila sam koliko je bitna kvaliteta fakulteta pa sam odlučila da bi to bilo super za mene.

ZZ: Kako si odlučila što studirati i kako si birala fakultete?
Patricia: Pa krenula sam nekako od rang lista i fokusirala sam se zapravo na Europu. Prije sam razmišljala i o Americi, ali sam nekako shvatila da nije još vrijeme otići tako daleko, pa sam odlučila možda Engleska ili Italija i onda sam kroz razgovor s drugim ljudima, nakon puno razmišljanja odlučila da bih ipak išla u Italiju.

ZZ: Zašto si odabrala Zonu znanja za partnera u pripremama za studij u inozemstvu?
Patricia: Zonu znanja sam vidjela na Facebooku i onda sam malo istražila, a meni je trebala pomoć oko SAT testa pa sam vidjela puno pozitivnih komentara i odlučila sam doći kod vas i odraditi sve kako spada.

ZZ: Kako su ti tekle pripreme, jesu li ti bile naporne?
Patricia: Nekako sam se pripremila mentalno na to da ću trebati uložiti puno truda i vremena za to, ali ne mogu reći da mi je bilo previše naporno. Znala sam da to trebam odraditi ako želim postići dobre rezultate.

ZZ: Kako je bilo polagati službeni ispit nakon svih priprema?
Patricia: Uvijek imam neku malu dozu nervoze, ali sve u zdravim granicama. Osjećala sam se definitivno opuštenije nego kada ne bih imala nikakvu pripremu, tako da mi je Zona znanja bila od velike pomoći.

ZZ: Kad krećeš, kad ti počinje nastava? Koja su tvoja očekivanja od fakulteta?
Patricia: Krajem 8. mjeseca mi kreću predavanja, a predtečaj matematike i talijanskog mi kreće 29.08. tako da putujem sad uskoro i veselim se. Pa nemam baš nekakva konkretna očekivanja, mislim da ću puno toga naučiti. Volim takva internacionalna okruženja pa se tome izuzetno veselim.

ZZ: Hvala na vremenu i sretno u Milanu!
Patricia: Hvala puno i vama!

Intervju: Odlazak na King’s College, London


Naša Barbara Paić je upisala studij fizike na King’s College u Londonu. Razgovarali smo s njom nakon priprema i donosimo vam njenu priču.

ZZ: Možeš li nam za početak reći nešto o sebi?
Barbara: Pa dobro… nisam baš kao štreberski tip, više sam kampanjac, sve u zadnji tren i ono…teško mi je pamtiti same činjenice. Zato sam odabrala fiziku jer ima dosta prakse i tako mi je lakše shvatit nešto kad mogu to vidjeti, napraviti.

ZZ: Kad i kako si došla na ideju da želiš studirati u inozemstvu?
Barbara: Pa 3. razred srednje sam bila na razmjeni godinu dana u Americi i jako mi se svidjelo tamo. Jako mi se svidjelo školstvo i cijeli taj obrazovni sustav i shvatila sam da mogu steći bolje obrazovanje ako odem tamo, nego ako ostanem u Hrvatskoj. Kad sam se vratila natrag sam počela istraživati o fakultetima, kako se mogu prijaviti, kako mogu dobiti stipendiju… Prije nego što sam otišla van uopće mi nije bilo ni na kraju pameti to, nego ono…kad sam dobila tu ideju, tu sliku kako je vani sam se odlučila na to.

ZZ: Kako si odlučila što studirati? Na koji način si birala fakultete?
Barbara: Pa znači…paralelno sam se prijavljivala i u Ameriku i u Veliku Britaniju, a bitan kriterij mi je bio da su bolja sveučilišta, da mogu steći bolje obrazovanje nego što ga mogu steći doma. Gledala sam tako rang liste po internetu, ciljala sam na neke stvarno dobre u svijetu, a i na neke koji su safe choice, na koje mogu upasti. I bilo mi je bitno da imaju razvijeno područje znanosti. Pa sam onda napravila širi popis od jedno 30-40 fakulteta u Americi, 30-40 u Velikoj Britaniji i onda sam gledala u kojem su gradu. Htjela sam biti u malo većem gradu. Gledala sam kriterije koje traže, tipa u Velikoj Britaniji maturu, koje ocjene traže, koji postotak ljudi upadne na faks i tako.

ZZ: Kako si došla do Zone znanja? Kako su tekle pripreme za ispit?
Barbara: Znala sam da amerikanci u svakom slučaju traže SAT i da to moram polagati. Pitala sam jednu prijateljicu koja je godinu dana starija od mene i koja se isto pripremala za faks u Americi i Velikoj Britaniji, jel ima neku knjigu, kako se pripremala. Rekla je da ste vi odlični u tom području za baš konkretno SAT i za prijave na faks i da odem kod vas na razgovor, da mogu puno toga saznati, da mi puno možete pomoći. Pa sam odlučila uzeti pripreme za SAT i probne ispite kod vas jer mislim da je to najbolji način. Uzela sam samostalne pripreme, dobila sam materijale i program, sama učim doma, a onda imam individualne sate s profesorima. S njima sam rješavala probleme, zadatke koje nisam znala sama doma i dali su mi puno korisnih savjeta. Mogu reći da su mi ti sati zapravo dosta pomogli jer da, meni je dosta lako sama učiti, kad si sama zadam tempo, ali opet mi je puno pomoglo kad sam se našla s profesorima i kad su mi rekli na što treba pripaziti, gdje ljudi znaju često pogriješiti i slično. Učila sam koliko vremena sam si našla, za fiziku i matematiku sam si zadala koliko ću koji dan proći, 3-4 manje cjeline ili 2 veće…

ZZ: Kako je bilo polagati službeni ispit nakon svih priprema?
Barbara: Imala sam malo tremu, to je normalno, ali sam bila spremna jer sam prošla kroz jako puno zadataka i probnih ispita. Znala sam kojom metodom pristupiti tome, što prvo raditi, na što se usredotočiti, na što pripaziti. U tome mi je jako pomogla Zona znanja i profesori i hvala vam svima.

ZZ: Kada krećeš, kad ti počinje nastava? Koja su tvoja očekivanja od fakulteta?
Barbara: Nastava mi počinje 24.09., a ja idem tjedan dana prije jer imam welcome week prije toga, malo upoznavanja, priprema prije samog početka nastave. Zapravo sam jako zadovoljna, išla sam posjetiti taj faks na Dan otvorenih vrata i jako mi se svidjelo. Baš sam bila na predavanju fizike, imali su jako lijepo sve organizirano. Jako sam zadovoljna, to je baš ono što sam ja imala u planu. Nadam se da će biti tako super sve i sljedeće 4 godine :)

ZZ: Imaš li kakav savjet za sve koji žele studirati u inozemstvu?
Barbara: Pa jednostavno da svakako probaju. Nemaju što izgubiti. Čak i ako je faks stvarno dobar pa si ljudi misle da neće nikad upasti, stvarno nije. Treba probati, treba imat nekoga tko će ti pomoći, malo pokazati, sve objasniti. Učenici mogu puno toga sami saznati, ali ja sam neke informacije saznala u Zoni znanja koje ne bih nikad na internetu ili negdje drugdje našla. Samo treba probati bez straha i dat sve od sebe.

ZZ: Hvala ti Barbara i sretno u Londonu!
Barbara: Hvala i vama!

Intervju: Odlazak na Politecnico di Milano


Naš Bojan Sočo je upisao magisterij arhitekture i urbanizma na Politecnico di Milano. Razgovarali smo s njim i donosimo vam njegovu priču.

ZZ: Možeš li nam za početak reći nešto o sebi?
Bojan: Pa ništa, inače se fokusiram uglavnom na faks, arhitekturu. To me oduvijek zanimalo, otkad sam bio dijete. Onda kad sam se upisao nakon srednje me to nakon druge godine najviše počelo zanimati i onda sam odlučio van ići na faks jer je u Milanu jako dobra škola. I zato sam odabrao ovaj fakultet. Inače, u slobodno vrijeme nemam nikakav hobi, mislim ne znam šta da vam kažem… ništa posebno :)

ZZ: Kada i kako si došao na ideju da želiš studirati u inozemstvu?
Bojan: Lani, negdje oko 9. mjeseca, u rujnu 2017. I onda sam odabrao taj jedan fakultet i onda sam sve poslao: portfolio, CV, motivacijsko pismo i to sam sve poslao u 11. mjesecu, a u prosincu sam znao da sam primljen. Sam sam odlučio ići vani zato što smo dosta iz teorije arhitekture učili o talijanskim arhitektima i oni su studirali na tom istom fakultetu u Milanu pa sam se odlučio prijaviti na tu školu. Nisam gledao faks kao instituciju, već kao neku školu, vrijednosti.

ZZ: Kako ti je Zona znanja pomogla u pripremama za studij u inozemstvu?
Bojan: Engleski mi nikad nije bio problem, jedino je bio problem ta sigurnost i brzina na TOEFL ispitu jer se ima jako malo vremena. U Zoni znanja sam naučio strategije po kojima se rješavaju ispiti, tako da mi je to dosta pomoglo što se tiče brzine i samopouzdanja za ispit i to mi je povećalo rezultat. Na kraju sam imao 106/120 i to je to. Zato mi je to trebalo i zato što je bilo dosta vremenski učinkovito, bilo je dosta praktično, nije predugo trajalo i brzo smo došli do ciljanog rezultata.

ZZ: Koliko je težak TOEFL ispit i kako je bilo polagati ga?
Bojan: Bilo mi je skroz ok zato što su uvjeti drukčiji, to ne znam kako nisu usklađeni uvjeti ovdje u Zagrebu i u Splitu… ja sam mislio da ETS propisuje standarde kojih se moraju svi pridržavati, ali u Splitu, npr. kad sam ja išao eksperimentalno, mi uopće nismo dobili slušalice za prigušavanje buke, a to je meni inače pomoglo 95% u svemu, radi koncentracije.

ZZ: Koja su tvoja očekivanja od fakulteta? Kad ideš u Milano?
Bojan: Nastava mi počinje 24. rujna , a ne znam još točno kad idem. Mislim oko 10.9. jer imam onaj introduction week i još moram predmete birati i tako… Uzbuđen sam, samo još rješavam smještaj i te logističke stvari.

ZZ: Imaš li kakav savjet za one koji žele studirati u inozemstvu?
Bojan: Da idu studirati radi struke, onoga što žele, a ne radi puke želje da idu putovati, zato što se to često ispostavi kao gubitak vremena. Zato sam ja protiv ovih ERASMUS programa. Eto, to je to.

ZZ: Hvala i sretno u Milanu!
Bojan: Hvala vama na svemu!

Intervju: Odlazak na University of Amsterdam


Naš Martin Ilić je upisao studij psihologije na University of Amsterdam. Čuli smo se s Martinom prije puta u Amsterdam.

ZZ: Možeš li nam za početak reći nešto o sebi?
Martin: A..pa..ja sam 18-ogodišnjak iz Zagreba. Išao sam u XV. gimnaziju, odnosno MIOC. U slobodno vrijeme se bavim pisanjem, igranjem igrica, izlazim s prijateljima, pišem za Modru lastu, više ovako općenito za sebe, a kad je vrijeme za učenje se uči. Zna se razlika (kroz smijeh). Kad treba raditi, onda se radi. Mislim da ipak postoji razlika između slobodnog vremena i onog vremena kojeg trebamo utrošiti na učenje.

ZZ: Kada i kako si došao na ideju da želiš studirati u inozemstvu?
Martin: Pa…moja prva nekakva zapravo želja je bila otići u Ameriku studirati nešto što ima veze s fizikom i matematikom, Harvard ili nešto tog tipa… Harvard, MIT…uglavnom.. Ivy League college, ali kako su išle godine dalje, dakle to je bilo u trećem razredu, kada sam polagao TOEFL… kako je išlo vrijeme dalje, ja sam shvaćao da zapravo ako upišem matematiku ili fiziku ili nešto tog tipa da ću ja izać iz te škole nakon 3, 4 godine nezadovoljen i da to zapravo nije ono čime se ja želim baviti pa sam na kraju odlučio upisati psihologiju u Zagrebu. Onda je oko 12. mjeseca meni mama poslala University of Amsterdam, rekla: „Ovo ti je dobar faks, pogledaj si ga malo“ i tako…ja sam pogledao po internetu, vidio sam da ima jako dobre rankinge na US ranking, znam da je prvi u Europskoj uniji i tako dalje i odlučio sam se prijaviti pa da vidim što bude. Prošle su prijave, ja sam onda otišao i na prijemni, prošao sam i na prijemnom i eto me :)

ZZ: Zašto si odabrao Zonu znanja za partnera u pripremama za studij u inozemstvu?
Martin: Kako sam se ja prvo krenuo spremati za Harvard i MIT, meni je bilo potrebno…bili su mi potrebni SAT testovi i bio mi je potreban TOEFL. Što je zapravo sva sreća da sam imao rezultate TOEFL-a jer se ne bih mogao upisati toliko lagano na University of Amsterdam – tražili su me dokaz da ja znam dovoljno engleski jezik da mogu pratiti nastavu na engleskom jeziku. Zato smatram da je super što sam se došao pripremati u Zonu znanja jer sam zapravo jako dobro riješio taj TOEFL. Mislim da mi je to osiguralo puno lakši upis na faks nego da ga nisam imao jer onda bi mi gledali koliko sam maturu dobro riješio, a ovako sam bezbrižno jednostavno prošao kroz taj dio.

ZZ: Što su tvoje pripreme u Zoni znanja za TOEFL uključivale i koliko su trajale?
Martin: Imao sam predivnu profesoricu koja je sa mnom radila, trudila se samnom postići što bolje rezultate, stvarno se vidjelo da ju je briga da napredujem, to nije isključivo ono ajde riješi to pa da smo gotovi za danas, nego se vidjelo da ju je briga da stvarno napredujem, da pokažem svoj potencijal s engleskim jezikom. Zato smatram da je taj dio usmjeravanja, koje su cake kod eseja, što paziti, gdje pitati, kako pitati… mislim da je to definitivno njena zasluga što sam toliko dobro riješio. A same pripreme su bile zanimljive, bilo je dosta domaće zadaće, samostalnog posla, dakle nije to sad ono – upišite, bez ikakvog truda ćete uspjet dobit rezultate koje želite, već se ipak i vaš angažman očekuje. Tako da, kako sam ja to shvatio dosta ozbiljno, mislim da je meni to dosta dobro prošlo, kao što se i vidi po rezultatima :)

ZZ: Kako je bilo polagati službeni ispit, jesi imao dozu straha bez obzira na pripreme?
Martin: Pa nije me bilo strah jer to, kao i prije svakog ispita, ja se pomirim s činjenicom da ono što sam napravio – napravio sam. Onoliko koliko sam se potrudio, toliko ću i dobit. Tako da nisam imao nekakve strahove da ću ja to loše riješiti, znam da sam se potrudio, da sam to odradio kako spada, a sad sve ostalo je bilo i nešto sreće jer ipak, treba vam se potrefiti da budu pitanja koja su vam ajmo reć lakša, prepoznajete te tipove zadataka, brže ih riješite tako da imate za ova neka teža pitanja više vremena. Ali…inače…nisam se bojao.

ZZ: Što se tiče fakulteta, kada ideš? Koja su tvoja očekivanja?
Martin: Aaa 18.08. idem jer tada počinje takozvani start appointment. Taj start appointment uključuje upisivanje u općinu, uključuje otvaranje svog vlastitog bankovnog računa koji mi je potreban ako ću išta raditi, zapravo općenito mi olakšava život u Amsterdamu. Pokupit ću ključeve od svog studentskog doma koji se inače nalazi u bivšem zatvoru (kroz smijeh) Zato su se moji iz obitelji stalno sprdali da idem u zatvor. To je bilo smiješno, ali uglavnom, 18.08. idem, 01.09. mi kreće faks, 27. do 31. mi traje brucošijada i tako :)

ZZ: Koja su tvoja očekivanja?
Martin: Paa ja si obično pred neka nova iskustva ne stavljam nikakva očekivanja jer smatram da jedino očekivanja mogu razočarat čovjeka, tako da ću vam javit nakon što to iskusim – da, ovo je bilo dobro, da, ovo je bilo loše i tako dalje. Ne očekujem ništa. Ako bude super – odlično, ako ne bude, uvijek se mogu vratiti natrag i završiti faks tu.

ZZ: I za kraj. imaš li kakav savjet za sve koji žele studirati u inozemstvu?
Martin: Pa upisati studij u inozemstvu, pogotovo u Europi ako imate dobre ocjene, ako se potrudite, nije toliko teško, samo je bitno da ono što radite, bilo za TOEFL, SAT ili bilo što drugo, radite redovito. Ako radite redovito, ako se tempirate do ispita, ako vježbate, mislim da neće biti nikakvih problema. I stvarno, tko god misli da je teško, stvarno griješi.

ZZ: Hvala ti na vremenu i sretno Martine!
Martin: Hvala vama puno!

Intervju: Odlazak na Berkeley, California, USA


Naš Marko Valečić se polako pakira za odlazak na studij na prestižni Berkeley. Čuli smo se s Markom vikend prije puta u Ameriku. Sljedeći tjedan već putuje s roditeljima i sestrom kako bi se smjestio i pripremio za početak akademske godine. Jako je uzbuđen i veseli se svemu.

ZZ: Možeš li nam, za početak, reći nešto o sebi?
Marko: O sebi? Pa ne znam… Ovako sam dosta iskren, pozitivan, nasmijan. Isto sam dosta strpljiva osoba… druželjubiv, socijalan. Što bih još rekao? Ne znam, više volim da to netko drugi kaže o meni (smijeh).

ZZ: Kada i kako si zapravo odlučio da želiš studirati u Americi?
Marko: To je počelo krajem 2016. Tada je moj prijatelj otišao u Ameriku i tu je nekako počela priča da bi to mogao i ja probati, krenuti na probne testove i barem pokušati da znam za dalje. Ako uspijem – super, ako ne – da bar znam da sam pokušao. Kada sam poslao prve mailove trenerima i kada su oni počeli vraćati odgovore, onda sam baš dobio dodatnu motivaciju. Tako je to sve krenulo. I eto, na kraju je ispalo najbolje što je uopće moglo.

ZZ: Kako je izgledao cijeli proces s obzirom na to da si sportaš?
Marko: S obzirom na to da sam sportaš, bavim se vaterpolom, bilo mi je to dosta kompliciranije nego drugima. Ja sam imao dosta složeniji raspored, preko ljeta sam bio na pripremama, nije bilo baš puno vremena za učenje na miru nego po nekakvim sobama za sastanke u hotelima i tako. Bilo je dosta teško, dosta zgusnuto – i škola i pripreme za SAT i za TOEFL i uz to još sportske obaveze. Ali evo, uz pomoć Zone znanja, mentorice i profesorica, materijala i svega, uspio sam.

ZZ: Što ti je bilo najteže?
Marko: Trebalo je prvo prokužiti formu testova i principe kako to rješavati, a kad sam ušao u to, meni je najveći problem bila upravo brzina rješavanja zadataka. Često sam se zaustavljao na nekim zadacima i tu bi mi prošlo puno vremena pa druge zadatke ne bih stigao riješiti ili bih ih riješio loše zbog brzine. Možda bih ih i znao riješiti da sam bolje rasporedio vrijeme. Ali tu je bilo i pitanje samog engleskog i čitanje s razumijevanjem, to mi je išlo najteže. No na kraju je sve ispalo dobro.

ZZ: Bio si u programu mentorstva u ZZ – koliko ti je to bilo značajno?
Marko: Mentorstvo u Zoni znanja mi je bilo jako značajno, naročito komunikacija s mentoricom – štogod da sam pitao, bilo za slanje mailova trenerima ili nekakav savjet za daljnje korake, ona bi odmah sve javila i uputila me kad, što i kako da napravim. Bez toga bi mi bilo jako teško, definitivno mi je puno pomoglo.

ZZ: Kako si odlučio da je Berkeley pravi izbor za tebe?
Marko: Berkeley je odličan fakultet, jedan od najboljih. Kad sam se zainteresirao za studiranje u Americi, bio mi je u top 3 fakulteta koja sam htio upisati, ako ne i broj 1, ali mi je zvučalo nevjerojatno da ću tamo stvarno studirati. Zatim još kad sam se čuo s trenerom, vidio sam da je zainteresiran i činio mi se kao jako dobra osoba. To mi je bilo jako bitno, isto kao i to da se tamo igra i dobar vaterpolo. Sve se super poklopilo i, hvala Bogu, uspio sam ga upisati.

ZZ: Znaš li već kako će ti izgledati tjedan? Koji je omjer treninga i predavanja?
Marko: Predavanja će mi biti uglavnom ujutro, negdje od 8 do 14 h, nekada duže, nekada kraće, ovisno o tome kako si složim raspored. Uglavnom, kroz jutro su predavanja pa ručak i popodne trening otprilike od 15 do 19 h i nakon toga večera, učenje pa spavanje. Ujutro je ustajanje oko 6-pola 7 za jutarnji trening. Onako, zgusnut raspored, ali ono… (ZZ: Ali već si ti navikao na to?) Pa da, u biti, cijelo vrijeme sam u takvom režimu. (smijeh)

ZZ: Što bi savjetovao svima koji žele studirati u Americi?
Marko: To je super prilika, otići tamo da dobiješ odlično obrazovanje. Baš zato bih im poručio da ne odustaju, koliko god da im bude teško u tim pripremama, ja znam kako je meni bilo, neka se bore do kraja i rezultati će onda sigurno doći.

ZZ: Što te najviše veseli u vezi odlaska na fakultet?
Marko: Nova okolina i novi ljudi koje ću upoznati, te skupljanje novog iskustva za dalje. U početku će psihički biti malo teže, falit će mi kuća, ali nakon određenog vremena vjerujem da će se taj dojam slegnuti, nadam se što prije. A i ja ću dolaziti doma svakih 4-5 mjeseci pa će to biti ok.

ZZ: I mi vjerujemo da hoće. Želimo ti svu sreću i javi nam se ponekad da čujemo kako ide!
Marko: Definitivno hoću, hvala vam puno na svemu!

Najčešće greške u pisanju eseja


Kako biste izbjegli najčešće greške u pisanju eseja, donosimo vam pregled nekih od njih koje smo prilagodili našem okruženju. Drugim riječima, ovo su najčešće greške koje se javljaju u esejima kandidata s prostora Hrvatske i zemalja u okruženju.

Eseji, motivacijska pisma, personal statements i slični pisani radovi najveća su boljka većini kandidata za upis na fakultete, ali i onima koji ih trebaju za prijave za posao. Upravo zato ovo pišemo za sve one kojima trebaju kvalitetni eseji.

1. Primjeri i copy-paste

Jedan od najčešćih upita koje svakodnevno dobivamo je: “Imate li primjer kako to treba izgledati?”. Primjere ne dijelimo i savjetujemo da ih izbjegavate. Kandidati često primjere traže u sveznajućem Google-u i prema njima sklapaju svoje verzije onoga što su pročitali. Najčešće malo promijene poredak riječi i misle da je to u redu. Članovi selekcijskih odbora pročitali su desetke, često i stotine eseja pa vrlo dobro i brzo prepoznaju takve slučajeve. Copy-paste metoda, uključujući modificirani copy-paste, je najgore što možete učiniti vašem eseju i prijavi za studij ili posao. Budite svoji, budite originalni, čak i kad mislite da nemate što za reći – dajte si truda i vremena i sadržaj će doći. Ukoliko baš nikako ne ide, javite se za pomoć.

2. Općenite izjave

Uopćene fraze i otrcani citati bez ikakvih poveznica s vašim životom nemaju ama baš nikakav pozitivan učinak na kvalitetu vaših eseja. Evo primjer za lakše razumijevanje. Ukoliko želite navesti da odmalena volite matematiku i da vam idu brojke – umjesto: “Oduvijek volim matematiku i idu mi brojke” trebate navesti nešto konkretnije i pamtljivije. Možete navesti primjer poput: “S četiri godine sam naučio brojati i dijeliti i to zato jer je naša baka svakog jutra donosila svježe jagode i bilo mi je tad od životne važnosti da sestra ne dobije više od mene.” Čitajući, lako mogu zamisliti baku i dvoje klinaca koji se bore za pravedan raspored jagoda. Kad pišete eseje zapitajte se što će od napisanog oni koji to čitaju zapamtiti. Zasigurno ne općenita, suhoparna, već viđena nabrajanja i navode. Zanimljivu priču ili primjer? Vrlo vjerojatno hoće.

3. Promašena tema

Pročitajte zadatak i/ili temu eseja. Dobro je pročitajte i razmislite o njoj. Skretanje s teme ili neodgovaranje na esejsko pitanje, također je jedna od najčešćih grešaka. Prije nego što započnete pisati esej, zapišite 2-3 poruke koje želite da selekcijski odbor zapamti i da ih pamti i nakon što pročita još desetke drugih eseja. Nakon što završite – dajte nekome da pročita i kaže vam što je zapamtio/la. Ukoliko je odgovor upravo one 2-3 poruke koje ste na početku zapisali, znate da ste na pravom putu.

4.  Duljina eseja

Postoji li ograničenje duljine eseja? Zapamtite da kraće ne znači lakše, niti jednostavnije. Naprotiv, puno je teže suvislo napisati esej od 500, nego od 1.000 ili više riječi. Zašto? Zato jer, da biste s malo riječi rekli puno i još to napisali na zanimljiv način, trebate biti izuzetno vješti. Zato, ako imate ograničenje od primjerice najmanje 1.000, a najviše 1.500 riječi – ciljajte prema gornjoj granici. Pritom pazite da je ne prekoračite jer će vam sustav u većini slučajeva automatski odrezati višak riječi.

5. Previše digresija

Budite oprezni s korištenjem digresija. Zapamtite da vaš tekst treba biti lagan za čitanje, odnosno logičan za praćenje tijeka misli. Izbjegavajte rečenice koje se protežu u nekoliko redaka, što toliko često viđamo. Također, ne podrazumijevajte da oni koji čitaju znaju ono što je vama poznato pa sve što nije općepoznata činjenica obavezno objasnite i stavite u kontekst teme o kojoj pišete. Ukoliko koristite akronime ili skraćenice, pri prvom spominjanju u tekstu ih obavezno objasnite.

6. Vrijeme

Na kraju, vodite računa o vremenu. Planirajte nekoliko verzija eseja i obavezno barem 1-2 osobe koje će ih pročitati i dati vam povratne informacije. Profesionalcima, kojima je pisanje eseja posao, pisanje eseja može uzeti dan-dva. Za razliku od njih, oni koji nemaju iskustva i znanja trebaju planirati barem tjedan pa čak i do mjesec dana, ovisno o ostalim obvezama i inspiraciji.

Nadamo se da će vam ovi savjeti pomoći, a ukoliko imate dodatnih pitanja ili su vam potrebna pojašnjenja, slobodno nam se javite i za vas ćemo besplatno pregledati vaš esej i dati vam povratne informacije.

Gap Year – Pauzirati godinu ili ne?


U inozemstvu je gap year, odnosno pauziranje između srednje škole i fakulteta, uobičajena i pozitivna pojava. Kod nas se na to još uvijek gleda kao na neuspjeh. Totalno pogrešno, a evo i zašto.

Kako da mladi ljudi odaberu zanimanja kad nisu upoznati s njima? Upoznavanje zanimanja tijekom srednje škole, takozvani job shadowing u Hrvatskoj nije uobičajen. A trebao bi biti. O tome smo više pisali u prethodnom blogu Kako odabrati fakultet.

Ukoliko odaberete pogrešan smjer (u Europi) ne možete se tako jednostavno, a često i uopće, prebaciti na drugi. U Americi je to moguće jer se nakon srednje škole upisuje college gdje možete isprobati što vam odgovara i na koncu se usmjeriti i specijalizirati u odabranom području.

Logičan zaključak je da je studij u Europi za one koji točno i nedvojbeno znaju što žele studirati, a studij u Americi za one koji nisu sasvim sigurni.

Gdje god studirali, naša preporuka je da se odabiru temeljito posvetite i slijedite svoje želje i ambicije. Ukoliko ih još nemate, pročitajte naš prethodni blog.

Ukoliko trebate vremena ili ste se kao većina vaših vršnjaka prekasno sjetili razmišljati o fakultetu, uzmite si vremena i pauzirajte godinu. To ne znači da godinu dana ne radite ništa, nego to vrijeme iskoristite za istraživanje mogućih zanimanja i svog snalaženja i motivacije za vaše buduće zanimanje.

I zapamtite, pauzirati godinu nije sramota. Naš Luka Kordić je pauzirao, ne jednu, nego dvije godine, a na koncu je diplomirao na Harvard University. Više o njegovom iskustvu pročitajte ovdje.

Naša Eva Goluža nosi zastavu na otvaranju 12. Zimskih paraolimpijskih igara


Hrvatsku zastavu na otvaranju 12. Zimskih paraolimpijskih igara u Pyeong Changu nosit će naša polaznica 17- godišnja Eva Goluža. Otvaranje ovogodišnjih Zimskih paraolimpijskih igara održat će se 9. ožujka 2018. u 20 sati po lokalnom vremenu. Eva je najmlađa slabovidna alpska skijašica i od sveg srca navijamo za nju 15.3. kad će hrvatske boje braniti u slalomu i 18.3. kad će skijati veleslalom. Sretno Eva!

“Odluka Hrvatskog paraolimpijskog odbora da sam izabrana kao stjegonoša na 12. Zimskim Paraolimpiskim Igrama u PyeongChangu me uistinu iznenadila i iznimno razveselila. Od srca zahvaljujem Izvršnom odboru HPO-a što mi je tom odlukom ukazao tu veliku čast nošenja hrvatskog stijega i predvođenja naše ekipe na ceremoniji svečanog otvaranja Igara. Već je i činjenica da sam dio hrvatskog tima na Paraolimpijskim Igrama za mene predstavljala ostvarenje jednog od mojih sportskih snova, a nošenje hrvatskog stijega je toliko emotivan trenutak ispunjen nacionalnim ponosom kojeg teško mogu usporediti s nekim drugim i sigurna sam da će ostati upamćen kao jedan od najdojmljivijih u mom životu.

Svakim danom svoj život nastojim prožimati paraolimpijskim vrijednostima jer u njih uistinu vjerujem. Poštovanje, izvrsnost, prijateljstvo, odrješitost, hrabrost i jednakost su odlike koje posebno mi sportaši trebamo njegovati i primjenjivati kako bi bili primjer, inspiracija i motivacija drugima.

Još jednom iskrena zahvala svima na ukazanoj časti i povjerenju uz obećanje da će hrvatski stijeg biti ponosno nošen čvrstom ženskom rukom!“, zaključila je Eva Goluža.

U Pyeong Changu hrvatska paraolimpijska reprezentacija nastupit će s rekordnih sedam skijašica i skijaša koji će nastupiti u alpskom i nordijskom skijanju te u snowboardu. Uz Evu Golužu nastupit će alpinci Dino Sokolović, Damir Mizdrak i Lovro Dokić. Po prvi put Hrvatska ima predstavnike u nordijskom skijanju Josipa Zimu i Antuna Bošnjakovića te u snowboardu Brunu Bošnjaka. (www.hpo.hr)

Kako odabrati fakultet?


Kako odabrati fakultet – i ne pogriješiti?

Odabir fakulteta je pitanje svih pitanja većine srednjškolaca. Kamo nakon srednje škole? Hoću li se moći zaposliti? Koliko ću zarađivati?

Naš obrazovni sustav nažalost jako slabo, ako uopće, pomaže učenicima pri daljnjem usmjeravanju. Dvije su ključne aktivnosti potrebne da biste mogli donijeti pravu odluku o nastavku školovanja.

1. Kvalitetno testiranje sposobnosti, osobnosti i motivacije – takozvana profesionalna orijentacija

Kvalitetna profesionalna orijentacija treba uključivati testiranje sposobnosti – kako biste vidjeli za što imate predispozicije ili talent. Treba uključivati i testiranje osobnosti – kako biste vidjeli jeste li tip za određeni posao ili vrstu posla. Konačno treba uključivati i testiranje motivacije, odnosno uzeti u obzir vaše želje i preferencije određenih vrsta poslova. Primjerice, kandidat može imati apsolutni sluh i lijepo pjevati, ali je po prirodi izraziti introvert pa vjerojatno neće biti sjajan pjevač. Drugi kandidat možda sjajno barata brojkama, ali želi u poslu dnevno upoznavati nove ljude pa vjerojatno neće biti sretan kao knjigovođa. Profesionalna orijentacija vam mora sugerirati zanimanja za koja imate sposobnosti, koja će vam odgovarati prema vašoj osobnosti i koja ćete voljeti raditi. Posao će u budućnosti činiti velik dio vašeg života i vjerujte da je važno da ste sretni i zadovoljni njegovim izborom.

Ukoliko se želite prijaviti za profesionalnu prijentaciju kliknite ovdje.

2. Upoznavanje s budućim zanimanjem – takozvani job shadowing

Kako biste znali kakve poslove želite raditi, neophodno je da se upoznate s time kako to u stvarnosti izgleda te da li se možete i želite time baviti. U razvijenim zemljama takozvani job shadowing je neizostavan dio srednjoškolskog obrazovanja. Kod nas to nažalost nije tako pa trebate uzeti stvar u svoje ruke. Ukoliko niste sigurni koji fakultet upisati, preporučamo vam da si date vremena i truda i samoinicijativno se prijavite za volontiranje u organizaciji u kojoj se obavljaju poslovi o kojima razmišljate. Na taj način ćete najbolje dobiti zlata vrijedno iskustvo i uvid u to kako to u stvarnosti izgleda. Možda se razočarate, a možda se ugodno iznenadite i potvrdite svoje dileme. Kako god bilo, bit će vam korisno.