Intervju: Odlazak na Bocconi


Naša Patricia Majdandžić je upisala International Economics and Management na prestižnom talijanskom sveučilištu Bocconi. Razgovarali smo s njom prije odlaska u Milano i donosimo vam njenu priču.

ZZ: Možeš li nam reći nešto o sebi?
Patricia: Volim glazbu, volim čitati, kad treba učiti nekad sam kampanjac, a kad znam da je vrijeme da se skoncentriram onda nije problem sjesti i dosta onda budem organizirana i na vrijeme stignem sve.

ZZ: Kada i kako si došla na ideju da želiš studirati u inozemstvu?
Patricia: Pa dosta davno zapravo, negdje u 2. osnovne… iskreno ne znam ni sama kako sam došla na tu ideju, ali čitala bi onako…u knjigama kad bi se spomenuo neki fakultet u inozemstvu, to mi je bilo zanimljivo. Onda kasnije što sam bila starija, sam počela istraživati i shvatila sam koliko je bitna kvaliteta fakulteta pa sam odlučila da bi to bilo super za mene.

ZZ: Kako si odlučila što studirati i kako si birala fakultete?
Patricia: Pa krenula sam nekako od rang lista i fokusirala sam se zapravo na Europu. Prije sam razmišljala i o Americi, ali sam nekako shvatila da nije još vrijeme otići tako daleko, pa sam odlučila možda Engleska ili Italija i onda sam kroz razgovor s drugim ljudima, nakon puno razmišljanja odlučila da bih ipak išla u Italiju.

ZZ: Zašto si odabrala Zonu znanja za partnera u pripremama za studij u inozemstvu?
Patricia: Zonu znanja sam vidjela na Facebooku i onda sam malo istražila, a meni je trebala pomoć oko SAT testa pa sam vidjela puno pozitivnih komentara i odlučila sam doći kod vas i odraditi sve kako spada.

ZZ: Kako su ti tekle pripreme, jesu li ti bile naporne?
Patricia: Nekako sam se pripremila mentalno na to da ću trebati uložiti puno truda i vremena za to, ali ne mogu reći da mi je bilo previše naporno. Znala sam da to trebam odraditi ako želim postići dobre rezultate.

ZZ: Kako je bilo polagati službeni ispit nakon svih priprema?
Patricia: Uvijek imam neku malu dozu nervoze, ali sve u zdravim granicama. Osjećala sam se definitivno opuštenije nego kada ne bih imala nikakvu pripremu, tako da mi je Zona znanja bila od velike pomoći.

ZZ: Kad krećeš, kad ti počinje nastava? Koja su tvoja očekivanja od fakulteta?
Patricia: Krajem 8. mjeseca mi kreću predavanja, a predtečaj matematike i talijanskog mi kreće 29.08. tako da putujem sad uskoro i veselim se. Pa nemam baš nekakva konkretna očekivanja, mislim da ću puno toga naučiti. Volim takva internacionalna okruženja pa se tome izuzetno veselim.

ZZ: Hvala na vremenu i sretno u Milanu!
Patricia: Hvala puno i vama!

Intervju: Odlazak na King’s College, London


Naša Barbara Paić je upisala studij fizike na King’s College u Londonu. Razgovarali smo s njom nakon priprema i donosimo vam njenu priču.

ZZ: Možeš li nam za početak reći nešto o sebi?
Barbara: Pa dobro… nisam baš kao štreberski tip, više sam kampanjac, sve u zadnji tren i ono…teško mi je pamtiti same činjenice. Zato sam odabrala fiziku jer ima dosta prakse i tako mi je lakše shvatit nešto kad mogu to vidjeti, napraviti.

ZZ: Kad i kako si došla na ideju da želiš studirati u inozemstvu?
Barbara: Pa 3. razred srednje sam bila na razmjeni godinu dana u Americi i jako mi se svidjelo tamo. Jako mi se svidjelo školstvo i cijeli taj obrazovni sustav i shvatila sam da mogu steći bolje obrazovanje ako odem tamo, nego ako ostanem u Hrvatskoj. Kad sam se vratila natrag sam počela istraživati o fakultetima, kako se mogu prijaviti, kako mogu dobiti stipendiju… Prije nego što sam otišla van uopće mi nije bilo ni na kraju pameti to, nego ono…kad sam dobila tu ideju, tu sliku kako je vani sam se odlučila na to.

ZZ: Kako si odlučila što studirati? Na koji način si birala fakultete?
Barbara: Pa znači…paralelno sam se prijavljivala i u Ameriku i u Veliku Britaniju, a bitan kriterij mi je bio da su bolja sveučilišta, da mogu steći bolje obrazovanje nego što ga mogu steći doma. Gledala sam tako rang liste po internetu, ciljala sam na neke stvarno dobre u svijetu, a i na neke koji su safe choice, na koje mogu upasti. I bilo mi je bitno da imaju razvijeno područje znanosti. Pa sam onda napravila širi popis od jedno 30-40 fakulteta u Americi, 30-40 u Velikoj Britaniji i onda sam gledala u kojem su gradu. Htjela sam biti u malo većem gradu. Gledala sam kriterije koje traže, tipa u Velikoj Britaniji maturu, koje ocjene traže, koji postotak ljudi upadne na faks i tako.

ZZ: Kako si došla do Zone znanja? Kako su tekle pripreme za ispit?
Barbara: Znala sam da amerikanci u svakom slučaju traže SAT i da to moram polagati. Pitala sam jednu prijateljicu koja je godinu dana starija od mene i koja se isto pripremala za faks u Americi i Velikoj Britaniji, jel ima neku knjigu, kako se pripremala. Rekla je da ste vi odlični u tom području za baš konkretno SAT i za prijave na faks i da odem kod vas na razgovor, da mogu puno toga saznati, da mi puno možete pomoći. Pa sam odlučila uzeti pripreme za SAT i probne ispite kod vas jer mislim da je to najbolji način. Uzela sam samostalne pripreme, dobila sam materijale i program, sama učim doma, a onda imam individualne sate s profesorima. S njima sam rješavala probleme, zadatke koje nisam znala sama doma i dali su mi puno korisnih savjeta. Mogu reći da su mi ti sati zapravo dosta pomogli jer da, meni je dosta lako sama učiti, kad si sama zadam tempo, ali opet mi je puno pomoglo kad sam se našla s profesorima i kad su mi rekli na što treba pripaziti, gdje ljudi znaju često pogriješiti i slično. Učila sam koliko vremena sam si našla, za fiziku i matematiku sam si zadala koliko ću koji dan proći, 3-4 manje cjeline ili 2 veće…

ZZ: Kako je bilo polagati službeni ispit nakon svih priprema?
Barbara: Imala sam malo tremu, to je normalno, ali sam bila spremna jer sam prošla kroz jako puno zadataka i probnih ispita. Znala sam kojom metodom pristupiti tome, što prvo raditi, na što se usredotočiti, na što pripaziti. U tome mi je jako pomogla Zona znanja i profesori i hvala vam svima.

ZZ: Kada krećeš, kad ti počinje nastava? Koja su tvoja očekivanja od fakulteta?
Barbara: Nastava mi počinje 24.09., a ja idem tjedan dana prije jer imam welcome week prije toga, malo upoznavanja, priprema prije samog početka nastave. Zapravo sam jako zadovoljna, išla sam posjetiti taj faks na Dan otvorenih vrata i jako mi se svidjelo. Baš sam bila na predavanju fizike, imali su jako lijepo sve organizirano. Jako sam zadovoljna, to je baš ono što sam ja imala u planu. Nadam se da će biti tako super sve i sljedeće 4 godine :)

ZZ: Imaš li kakav savjet za sve koji žele studirati u inozemstvu?
Barbara: Pa jednostavno da svakako probaju. Nemaju što izgubiti. Čak i ako je faks stvarno dobar pa si ljudi misle da neće nikad upasti, stvarno nije. Treba probati, treba imat nekoga tko će ti pomoći, malo pokazati, sve objasniti. Učenici mogu puno toga sami saznati, ali ja sam neke informacije saznala u Zoni znanja koje ne bih nikad na internetu ili negdje drugdje našla. Samo treba probati bez straha i dat sve od sebe.

ZZ: Hvala ti Barbara i sretno u Londonu!
Barbara: Hvala i vama!

Intervju: Odlazak na Politecnico di Milano


Naš Bojan Sočo je upisao magisterij arhitekture i urbanizma na Politecnico di Milano. Razgovarali smo s njim i donosimo vam njegovu priču.

ZZ: Možeš li nam za početak reći nešto o sebi?
Bojan: Pa ništa, inače se fokusiram uglavnom na faks, arhitekturu. To me oduvijek zanimalo, otkad sam bio dijete. Onda kad sam se upisao nakon srednje me to nakon druge godine najviše počelo zanimati i onda sam odlučio van ići na faks jer je u Milanu jako dobra škola. I zato sam odabrao ovaj fakultet. Inače, u slobodno vrijeme nemam nikakav hobi, mislim ne znam šta da vam kažem… ništa posebno :)

ZZ: Kada i kako si došao na ideju da želiš studirati u inozemstvu?
Bojan: Lani, negdje oko 9. mjeseca, u rujnu 2017. I onda sam odabrao taj jedan fakultet i onda sam sve poslao: portfolio, CV, motivacijsko pismo i to sam sve poslao u 11. mjesecu, a u prosincu sam znao da sam primljen. Sam sam odlučio ići vani zato što smo dosta iz teorije arhitekture učili o talijanskim arhitektima i oni su studirali na tom istom fakultetu u Milanu pa sam se odlučio prijaviti na tu školu. Nisam gledao faks kao instituciju, već kao neku školu, vrijednosti.

ZZ: Kako ti je Zona znanja pomogla u pripremama za studij u inozemstvu?
Bojan: Engleski mi nikad nije bio problem, jedino je bio problem ta sigurnost i brzina na TOEFL ispitu jer se ima jako malo vremena. U Zoni znanja sam naučio strategije po kojima se rješavaju ispiti, tako da mi je to dosta pomoglo što se tiče brzine i samopouzdanja za ispit i to mi je povećalo rezultat. Na kraju sam imao 106/120 i to je to. Zato mi je to trebalo i zato što je bilo dosta vremenski učinkovito, bilo je dosta praktično, nije predugo trajalo i brzo smo došli do ciljanog rezultata.

ZZ: Koliko je težak TOEFL ispit i kako je bilo polagati ga?
Bojan: Bilo mi je skroz ok zato što su uvjeti drukčiji, to ne znam kako nisu usklađeni uvjeti ovdje u Zagrebu i u Splitu… ja sam mislio da ETS propisuje standarde kojih se moraju svi pridržavati, ali u Splitu, npr. kad sam ja išao eksperimentalno, mi uopće nismo dobili slušalice za prigušavanje buke, a to je meni inače pomoglo 95% u svemu, radi koncentracije.

ZZ: Koja su tvoja očekivanja od fakulteta? Kad ideš u Milano?
Bojan: Nastava mi počinje 24. rujna , a ne znam još točno kad idem. Mislim oko 10.9. jer imam onaj introduction week i još moram predmete birati i tako… Uzbuđen sam, samo još rješavam smještaj i te logističke stvari.

ZZ: Imaš li kakav savjet za one koji žele studirati u inozemstvu?
Bojan: Da idu studirati radi struke, onoga što žele, a ne radi puke želje da idu putovati, zato što se to često ispostavi kao gubitak vremena. Zato sam ja protiv ovih ERASMUS programa. Eto, to je to.

ZZ: Hvala i sretno u Milanu!
Bojan: Hvala vama na svemu!

Intervju: Odlazak na University of Amsterdam


Naš Martin Ilić je upisao studij psihologije na University of Amsterdam. Čuli smo se s Martinom prije puta u Amsterdam.

ZZ: Možeš li nam za početak reći nešto o sebi?
Martin: A..pa..ja sam 18-ogodišnjak iz Zagreba. Išao sam u XV. gimnaziju, odnosno MIOC. U slobodno vrijeme se bavim pisanjem, igranjem igrica, izlazim s prijateljima, pišem za Modru lastu, više ovako općenito za sebe, a kad je vrijeme za učenje se uči. Zna se razlika (kroz smijeh). Kad treba raditi, onda se radi. Mislim da ipak postoji razlika između slobodnog vremena i onog vremena kojeg trebamo utrošiti na učenje.

ZZ: Kada i kako si došao na ideju da želiš studirati u inozemstvu?
Martin: Pa…moja prva nekakva zapravo želja je bila otići u Ameriku studirati nešto što ima veze s fizikom i matematikom, Harvard ili nešto tog tipa… Harvard, MIT…uglavnom.. Ivy League college, ali kako su išle godine dalje, dakle to je bilo u trećem razredu, kada sam polagao TOEFL… kako je išlo vrijeme dalje, ja sam shvaćao da zapravo ako upišem matematiku ili fiziku ili nešto tog tipa da ću ja izać iz te škole nakon 3, 4 godine nezadovoljen i da to zapravo nije ono čime se ja želim baviti pa sam na kraju odlučio upisati psihologiju u Zagrebu. Onda je oko 12. mjeseca meni mama poslala University of Amsterdam, rekla: „Ovo ti je dobar faks, pogledaj si ga malo“ i tako…ja sam pogledao po internetu, vidio sam da ima jako dobre rankinge na US ranking, znam da je prvi u Europskoj uniji i tako dalje i odlučio sam se prijaviti pa da vidim što bude. Prošle su prijave, ja sam onda otišao i na prijemni, prošao sam i na prijemnom i eto me :)

ZZ: Zašto si odabrao Zonu znanja za partnera u pripremama za studij u inozemstvu?
Martin: Kako sam se ja prvo krenuo spremati za Harvard i MIT, meni je bilo potrebno…bili su mi potrebni SAT testovi i bio mi je potreban TOEFL. Što je zapravo sva sreća da sam imao rezultate TOEFL-a jer se ne bih mogao upisati toliko lagano na University of Amsterdam – tražili su me dokaz da ja znam dovoljno engleski jezik da mogu pratiti nastavu na engleskom jeziku. Zato smatram da je super što sam se došao pripremati u Zonu znanja jer sam zapravo jako dobro riješio taj TOEFL. Mislim da mi je to osiguralo puno lakši upis na faks nego da ga nisam imao jer onda bi mi gledali koliko sam maturu dobro riješio, a ovako sam bezbrižno jednostavno prošao kroz taj dio.

ZZ: Što su tvoje pripreme u Zoni znanja za TOEFL uključivale i koliko su trajale?
Martin: Imao sam predivnu profesoricu koja je sa mnom radila, trudila se samnom postići što bolje rezultate, stvarno se vidjelo da ju je briga da napredujem, to nije isključivo ono ajde riješi to pa da smo gotovi za danas, nego se vidjelo da ju je briga da stvarno napredujem, da pokažem svoj potencijal s engleskim jezikom. Zato smatram da je taj dio usmjeravanja, koje su cake kod eseja, što paziti, gdje pitati, kako pitati… mislim da je to definitivno njena zasluga što sam toliko dobro riješio. A same pripreme su bile zanimljive, bilo je dosta domaće zadaće, samostalnog posla, dakle nije to sad ono – upišite, bez ikakvog truda ćete uspjet dobit rezultate koje želite, već se ipak i vaš angažman očekuje. Tako da, kako sam ja to shvatio dosta ozbiljno, mislim da je meni to dosta dobro prošlo, kao što se i vidi po rezultatima :)

ZZ: Kako je bilo polagati službeni ispit, jesi imao dozu straha bez obzira na pripreme?
Martin: Pa nije me bilo strah jer to, kao i prije svakog ispita, ja se pomirim s činjenicom da ono što sam napravio – napravio sam. Onoliko koliko sam se potrudio, toliko ću i dobit. Tako da nisam imao nekakve strahove da ću ja to loše riješiti, znam da sam se potrudio, da sam to odradio kako spada, a sad sve ostalo je bilo i nešto sreće jer ipak, treba vam se potrefiti da budu pitanja koja su vam ajmo reć lakša, prepoznajete te tipove zadataka, brže ih riješite tako da imate za ova neka teža pitanja više vremena. Ali…inače…nisam se bojao.

ZZ: Što se tiče fakulteta, kada ideš? Koja su tvoja očekivanja?
Martin: Aaa 18.08. idem jer tada počinje takozvani start appointment. Taj start appointment uključuje upisivanje u općinu, uključuje otvaranje svog vlastitog bankovnog računa koji mi je potreban ako ću išta raditi, zapravo općenito mi olakšava život u Amsterdamu. Pokupit ću ključeve od svog studentskog doma koji se inače nalazi u bivšem zatvoru (kroz smijeh) Zato su se moji iz obitelji stalno sprdali da idem u zatvor. To je bilo smiješno, ali uglavnom, 18.08. idem, 01.09. mi kreće faks, 27. do 31. mi traje brucošijada i tako :)

ZZ: Koja su tvoja očekivanja?
Martin: Paa ja si obično pred neka nova iskustva ne stavljam nikakva očekivanja jer smatram da jedino očekivanja mogu razočarat čovjeka, tako da ću vam javit nakon što to iskusim – da, ovo je bilo dobro, da, ovo je bilo loše i tako dalje. Ne očekujem ništa. Ako bude super – odlično, ako ne bude, uvijek se mogu vratiti natrag i završiti faks tu.

ZZ: I za kraj. imaš li kakav savjet za sve koji žele studirati u inozemstvu?
Martin: Pa upisati studij u inozemstvu, pogotovo u Europi ako imate dobre ocjene, ako se potrudite, nije toliko teško, samo je bitno da ono što radite, bilo za TOEFL, SAT ili bilo što drugo, radite redovito. Ako radite redovito, ako se tempirate do ispita, ako vježbate, mislim da neće biti nikakvih problema. I stvarno, tko god misli da je teško, stvarno griješi.

ZZ: Hvala ti na vremenu i sretno Martine!
Martin: Hvala vama puno!

Intervju: Odlazak na Berkeley, California, USA


Naš Marko Valečić se polako pakira za odlazak na studij na prestižni Berkeley. Čuli smo se s Markom vikend prije puta u Ameriku. Sljedeći tjedan već putuje s roditeljima i sestrom kako bi se smjestio i pripremio za početak akademske godine. Jako je uzbuđen i veseli se svemu.

ZZ: Možeš li nam, za početak, reći nešto o sebi?
Marko: O sebi? Pa ne znam… Ovako sam dosta iskren, pozitivan, nasmijan. Isto sam dosta strpljiva osoba… druželjubiv, socijalan. Što bih još rekao? Ne znam, više volim da to netko drugi kaže o meni (smijeh).

ZZ: Kada i kako si zapravo odlučio da želiš studirati u Americi?
Marko: To je počelo krajem 2016. Tada je moj prijatelj otišao u Ameriku i tu je nekako počela priča da bi to mogao i ja probati, krenuti na probne testove i barem pokušati da znam za dalje. Ako uspijem – super, ako ne – da bar znam da sam pokušao. Kada sam poslao prve mailove trenerima i kada su oni počeli vraćati odgovore, onda sam baš dobio dodatnu motivaciju. Tako je to sve krenulo. I eto, na kraju je ispalo najbolje što je uopće moglo.

ZZ: Kako je izgledao cijeli proces s obzirom na to da si sportaš?
Marko: S obzirom na to da sam sportaš, bavim se vaterpolom, bilo mi je to dosta kompliciranije nego drugima. Ja sam imao dosta složeniji raspored, preko ljeta sam bio na pripremama, nije bilo baš puno vremena za učenje na miru nego po nekakvim sobama za sastanke u hotelima i tako. Bilo je dosta teško, dosta zgusnuto – i škola i pripreme za SAT i za TOEFL i uz to još sportske obaveze. Ali evo, uz pomoć Zone znanja, mentorice i profesorica, materijala i svega, uspio sam.

ZZ: Što ti je bilo najteže?
Marko: Trebalo je prvo prokužiti formu testova i principe kako to rješavati, a kad sam ušao u to, meni je najveći problem bila upravo brzina rješavanja zadataka. Često sam se zaustavljao na nekim zadacima i tu bi mi prošlo puno vremena pa druge zadatke ne bih stigao riješiti ili bih ih riješio loše zbog brzine. Možda bih ih i znao riješiti da sam bolje rasporedio vrijeme. Ali tu je bilo i pitanje samog engleskog i čitanje s razumijevanjem, to mi je išlo najteže. No na kraju je sve ispalo dobro.

ZZ: Bio si u programu mentorstva u ZZ – koliko ti je to bilo značajno?
Marko: Mentorstvo u Zoni znanja mi je bilo jako značajno, naročito komunikacija s mentoricom – štogod da sam pitao, bilo za slanje mailova trenerima ili nekakav savjet za daljnje korake, ona bi odmah sve javila i uputila me kad, što i kako da napravim. Bez toga bi mi bilo jako teško, definitivno mi je puno pomoglo.

ZZ: Kako si odlučio da je Berkeley pravi izbor za tebe?
Marko: Berkeley je odličan fakultet, jedan od najboljih. Kad sam se zainteresirao za studiranje u Americi, bio mi je u top 3 fakulteta koja sam htio upisati, ako ne i broj 1, ali mi je zvučalo nevjerojatno da ću tamo stvarno studirati. Zatim još kad sam se čuo s trenerom, vidio sam da je zainteresiran i činio mi se kao jako dobra osoba. To mi je bilo jako bitno, isto kao i to da se tamo igra i dobar vaterpolo. Sve se super poklopilo i, hvala Bogu, uspio sam ga upisati.

ZZ: Znaš li već kako će ti izgledati tjedan? Koji je omjer treninga i predavanja?
Marko: Predavanja će mi biti uglavnom ujutro, negdje od 8 do 14 h, nekada duže, nekada kraće, ovisno o tome kako si složim raspored. Uglavnom, kroz jutro su predavanja pa ručak i popodne trening otprilike od 15 do 19 h i nakon toga večera, učenje pa spavanje. Ujutro je ustajanje oko 6-pola 7 za jutarnji trening. Onako, zgusnut raspored, ali ono… (ZZ: Ali već si ti navikao na to?) Pa da, u biti, cijelo vrijeme sam u takvom režimu. (smijeh)

ZZ: Što bi savjetovao svima koji žele studirati u Americi?
Marko: To je super prilika, otići tamo da dobiješ odlično obrazovanje. Baš zato bih im poručio da ne odustaju, koliko god da im bude teško u tim pripremama, ja znam kako je meni bilo, neka se bore do kraja i rezultati će onda sigurno doći.

ZZ: Što te najviše veseli u vezi odlaska na fakultet?
Marko: Nova okolina i novi ljudi koje ću upoznati, te skupljanje novog iskustva za dalje. U početku će psihički biti malo teže, falit će mi kuća, ali nakon određenog vremena vjerujem da će se taj dojam slegnuti, nadam se što prije. A i ja ću dolaziti doma svakih 4-5 mjeseci pa će to biti ok.

ZZ: I mi vjerujemo da hoće. Želimo ti svu sreću i javi nam se ponekad da čujemo kako ide!
Marko: Definitivno hoću, hvala vam puno na svemu!